DJELOVANJE UDRUGE HRVATSKIH RUDARSKIH INŽENJERA

(1948.-2003.)

 

OSNIVANJE STRUČNOG DRUŠTVA

Za Drugog svjetskog rata rudarstvo Hrvatske bilo je oštećeno na svojim objektima i znatno je smanjena proizvodnja. Hrvatska je po industriji bila u ondašnjoj Jugoslaviji najrazvijenija, a po građevnoj izgradnji i obnovi pobudna. Gospodarski standard ovisio je o domaćim rezervama mineralnih sirovina i rudarskoj proizvodnji.

Nastavlja se tradicionalna eksploatacija boksita, kamena, lapora i glina, proširuju se kapaciteti energetskih kao i industrijskih sirovina. Rudarstvo postaje povlaštena gospodarska grana s obzirom na standardnu domaću izgradnju i izvoz.

Duhovna su jezgra tada bili klasični inženjeri rudarstva, studenti koji su studirali i diplomirali pretežno u slavenskim zemljama.

Rudarski odsjek Tehničkog fakulteta u Zagrebu (osnovan 1939. god.) promovirao je inženjere rudarstva. Studenti rudarstva sa svojim nastavnicima radili su na obnovi rudnika u cijeloj Jugoslaviji. U Varaždinu je vrlo uspješno djelovala Rudarska škola (osnovana 1939. god.) oslanjajući se na praksu.

Tradicija Tehničkog fakulteta (od 1919. god.) omogućila je tehničku širinu pristupa u rudarske pogone te njihovu tehnološku modernizaciju.

U takvim okolnostima bogate tradicije i razvijenog duhovnoga kapaciteta, kao i relativno visoke rudarske proizvodnje, osjećala se potreba za rudarskom udrugom. DIT Hrvatske (osnovan 1878. god.) pružio je svoja načela i okrilje rudarima. Društvo inženjera i tehničara Hrvatske osnovalo je 30. rujna 1948. godine sekciju rudara. Društvo je vrlo brzo postalo jezgra kolegijalnih druženja. Savjetovalo se o razvojnim procesima, poticalo školstvo i znanost. Stručnjaci iz Hrvatske prisutni su na domaćim i međunarodnim savjetovanjima. Nakon rudarskih nesreća i katastrofa sudjeluju u sanacijama diljem države. Na insceniranim optužbama protiv svojih članova branilo se pojedince od nestručnih napada i političke "netrpeljivosti”. Sudjeluje se na izradi zakona i pravilnika. Razvila se stalna suradnja s geolozima, naftašima i metalurzima te drugim tehničkim strukama.

Izuzetnu zaslugu za osnivanje i dobro stanje u školstvu i rudarstvu Hrvatske imali su:

doajen ing. Nikola Belančić, zatim ing. Petar Kisić te prof. dr. ing. Jaroslav Havliček. Za rad Društva dugogodišnji doprinos davao je major domus DIT-a rud. ing. Oskar Roboz.

 

RAZVOJNE OSNOVE RUDARSKE DJELATNOSTI

Uspješnost rudarstva u praksi i Društva u cjelini ovisila je o relaciji: praksa – školstvo – stručno društvo – državna uprava i inspekcija. Tada je na području Hrvatske stalno radilo oko 200 proizvodnih poduzeća, od kojih su se veličinom izdvajali Istarski ugljenokopi “Raša”, “Naftaplin”, “Geološki zavod”, “Geoistraživanje” i “Geofizika”.

Rudarsko-geološko-naftni fakultet u Zagrebu, Viša geotehnička škola (1969.) te kasnije Geotehnički fakultet u Varaždinu (1991.) imali su značajno učešće u uspješnosti rada na istraživanjima, rudnicima i tunelogradnji.

Specijalnosti za praktični i znanstveni rad bile su vezane uz vodeće pojedince:

  • rudarsko strojarstvo (J. Havliček i I. Arar),
  • rudarsko mjerništvo i geofizika (J. Baturić),
  • tehnika sigurnosti i projektiranje (A. Zambelli),
  • rudarstvo (E. Teply),
  • naftno rudarstvo (S. Lazić),
  • autor prvih udžbenika (V. Uratarić),
  • oplemenjivanje mineralnih sirovina (R. Marušić),
  • rudarska elektrotehnika (N. Marinović),

 

Valja još istaknuti:

  • Udružene rudnike (poslovnu zajednicu) i “Promins” (F. Sapač),
  • geotehničke znanosti (rudare i građevinare u Varaždinu).

Usku suradnju i izravno djelovanje na svim dostignućima Društva imali su upravni i inspekcijski organi vlasti. Tijekom rada Društva nametali su se viši okviri kao što su:

  • optimalni proizvodni rezultati na specifičnim rudarskim objektima,
  • naftni šok i reduciranje rada ugljenokopa šezdesetih godina,
  • Rimski klub i ekološka deklaracija sedamdesetih godina,
  • poskupljenje nafte i revalorizacija ugljenokopa,
  • drastični pad cijena metalnim mineralnim sirovinama osamdesetih godina,
  • proces pretvorbe zemalja u tranziciji devedesetih godina,
  • nove okolnosti na svjetskom tržištu,
  • Domovinski rat u kojem je rudarstvo očuvalo standard preživljavanja i uspješnost obrane,
  • članovi Udruge sudjelovali su u ratu na posebnim zadatcima s eksplozivnim sredstvima (kolega Vlado Štimac izgubio je život),
  • problemi s odlaganjem nuklearnog otpada u Hrvatskoj iz NE Krško (prvi put rađeno u Hrvatskoj).

Sekcija rudara DIT-a obogaćena školovanim geolozima, naftašima i metalurzima razvija se u Društvo hrvatskih inženjera i tehničara rudarske, geološke i metalurške struke. Društvo je u užem smislu imalo u aktivnom sudjelovanju preko 200 članova rudara.

 

DOSTIGNUĆA U RUDARSTVU

Istarski ugljenokopi “Raša” bili su simbol podzemnog rudarenja u ovom dijelu Europe. Vodeći su u kadrovima i opremi. Poznati su po tehničkoj zaštiti od provale morske vode, od eksplozivne ugljene prašine i gorskih udara. Ukupna proizvodnja kamenog ugljena iznosila je više od 40 milijuna tona separiranog ugljena.

Rudnici mrkog ugljena i lignita u Dalmaciji i Hrvatskom zagorju  iz specifično više manjih podzemnih ugljenokopa proizveli su ukupno oko 36 milijuna tona ugljena.

Rudarstvo boksita u kršu na brojnim pogonima proizvelo je oko 28 milijuna tona boksita. Rad na proizvodnji boksita datira u nas, kao prvih na svijetu, od 1566. godine.

Arhitektonski kamen s proizvodnjom od oko 55.000 m3/god. blokova (Brač, Pazin, Seget, Ivanec) ima svjetski ugled i sigurno tržište.

Tehnički kamen, šljunak i pijesak, gline, lapor za cementare obiluju količinom proizvodnje.

Nemetalne mineralne sirovine (kremeni pijesak, sol, kalcit, gips) postižu proizvodni kapacitet od preko 300.000 t/god.

S građevinarima izgrađen je tunel Učka u duljini od 5.070 metara. Time su udarene osnove za modernu tehnologiju izrade tunela kroz Gorski Kotar i Liku.

U Kreki se izvodilo predvodnjavanje ugljenokopa dubokim bušenim bunarima. Debeli vodonosni pijesci uz moćne ugljene slojeve ugrožavali su rudnike. Opsežna istraživanja te baraže bunara osigurali su proizvodnju. Poduzeće “Geoistraživanja” (kasnije “Geotehnika”) nositelj je ovih kompleksnih radova (vodeći S. Živković, A. Zambelli).

Specijalna masovna miniranja izvodili su rudari na kamenolomima i površinskim kopovima na izgradnji luka (Ploče, Lamljani); na podmorskim miniranjima do 25 metara dubine uporišta najvećeg lučnog mosta na svijetu, mosta Kopno – Otok Krk  (J. Krsnik, B. Matešić).

Izvođeni su sanacijski radovi i osiguravanja od provale morske vode u rudniku “Raša” (kaverna), jamskih požara (Labin, Banovići, Konjščina) slijeganje grada Labina od rudarskih otkopavanja. Na jamskom požaru u Konjščini poginuo je naš inženjer.

Nakon rudarskih katastrofa radilo se na utvrđivanju uzroka i osiguranjima (jama Labin, ugljenokop Dobrnja u Kreki).

Pronalaženje pogodnih lokaliteta za smještaj nuklearnog otpada u Hrvatskoj (prve studije te vrste).

Uvođenje novih procesa u rudarstvu od otkopavanja do oplemenjivanja mineralnih sirovina. Veliki prilog sigurnosti u rudnicima dala je stanica “R. Končar” na ispitivanju električnih uređaja za rudnike.

Kreiranje i postava rudarskog odjela i rudnika u Tehničkom muzeju u Zagrebu.

Sudjelovanje na preorijentaciji i supstituciji ugljenokopa 1971.-1985.

Svake godine 2. ožujka sjećanje je na “Labinsku republiku”, a 4. prosinca održava se u čast Sv. Barbare rudarski “Skok preko kože”, kao znak primanja mladih rudara u rudarski stalež i zavjet prema rudarskoj zaštitnici.

 

MEĐUNARODNA SURADNJA RUDARA

Značajno je za rudarstvo Hrvatske da su poduzeća i pojedinci uspješno radili i bili traženi na specijalnim zadatcima u inozemstvu. Tako su izvedena:

  • masovna miniranja na izgradnji luka i brana u Africi (Latakija, Gabes, Novi Asuan) (“Geotehnika”)
  • rudarski radovi bez primjene eksploziva za UNESCO na očuvanju hrama Abu Simbel na Nilu  (“Geotehnika”)
  • Geološke i geofizičke istražne radove izvodili su za rudarstvo “Geološki institut”  i “Geofizika”
  • Izrada kompleksnog projekta za najveći rudnik željezne rude u Jućnoj Americi -  San Izidro u Venezueli (“Geotehnika”)
  • Izvedeno je preko 10 tisuća bušenih bunara na Bliskom istoku i u Egiptu za dobivanje vode radi navodnjavanja pustinjskih područja (“Geotehnika”).

Naši stručnjaci značajno su djelovali u UN kao savjetnici (Ž. Zagorac, A. Ferenčić, A. Damić, M. Zelenika), ali i u inozemstvu kao rudarski inženjeri u proizvodnji mineralnih sirovina.

 

AFIRMACIJA UDRUGE

Međunarodna suradnja odvijala se učestalo s Austrijom, Mađarskom, Poljskom, Njemačkom i Italijom. Na velikim ekskurzijama u organizaciji Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta (R. Marušić) upoznati su čuveni rudnici u Češkoj, Njemačkoj i Švedskoj.

Na proljetnom mađunarodnom velesajmu u Zagrebu Udruga je kroz 26 godina bijenalno organizirala stručna predavanja svojih članova i izlagača te posjete štandovima. Naročito je bio značajan sajam 1980. godine u Zagrebu neposredno nakon održavanja svjetskog kongresa rudara u Beogradu. Udruga hrvatskih rudarskih inženjera osnovana je 4. prosinca 1991. i napušteno je staro društvo.

Naši predstavnici sudjelovali su na svjetskim kongresima u Madridu, Bukureštu, Sofiji, Pekingu i dr. Udruga je primljena u članstvo Svjetskog rudarskog kongresa u listopadu 1993. (predstavnik S. Vujec).

Valja napomenuti da je rudarstvo ponovno stradalo tijekom Domovinskog rata – no i pridonijelo je održavanju standarda u nužnosti preživljavanja. Članovi Udruge puno su pridonijeli u obrani zemlje na specijalnim primjenama eksplozivnih sredstava. Izgubio je život naš kolega rudarski inženjer Vlado Štimac.

Promjene u međunarodnom rudarstvu očituju se u Europi u drastičnom smanjenju zaposlenih rudara, racionalizaciji i redukciji pogona. Nema tajni o mineralnim sirovinama i o kretanju kapitala.

Nastoji se uz velike teškoće  vraćati na međunarodnu suradnju na istraživanjima i specijalnim radovima.

Sve su izrazitiji ekološki problemi od utjecaja rudarskih pogona na okoliš i podzemnu vodu, na nuklearni i normalni otpad.

Pristupa se razmatranjima o Europskoj zajednici kroz specifičnost rudarske djelatnosti.

 

ZAKLJUČNO MIŠLJENJE

Rudarska proizvodnja Hrvatske zadovoljava potrebe industrije i građevinarstva. Raznolikost specijalnih područja i dovoljni kapaciteti kadrova osiguravaju potrebe i imaju izglede za rad u inozemstvu.

Društveni rad kroz Udrugu pruža poticaje i mobilizaciju za realizacije u zemlji i inozemstvu. Za poželjeti je metamorfoziranje naših istražnih poduzeća u one kapacitete koje su imali u “zlatno doba” rudarstva u Hrvatskoj.

SRETNO!

www.UHRI.hr - UDRUGA HRVATSKIH RUDARSKIH INŽENJERA